Awtorka dźěćacych knihow

Moja stawizna

Najrjeńše na pisanju dźěćacych knihow je, zo móžu jako awtorka swět stajnje znowa wotkrywać a wunamakać – a to raz a zaso. Wobhladuju sej swět rady z wočomaj dźěsća – potom njeje wšo tak postajene a jednozmyslne. Wěcy přeměnjeja swój woznam, kaž so tež ja přeměnjam. Druhdy sym překwapjena, druhdy so nastróžu, potom zaso je žortne. Na tamnym boku mam přeco wjetši pokład žiwjenskich nazhonjenjow, a tež nazhonjenjow ze sobu a pisanjom. Tak čuju so wěsta při powědanju a móžu swojim kmanosćam dowěrjeć a runočasnje njeznaty kraj wuskušować. To njeradźi so přeco při prěnim pospyće, ale sym žiwa a pisam po swójskej zasadźe – sadźu pragmatiski ramik, potom pak sćěhuju tež mojej wutrobje a mojim zajimam, wuspytam, činju zmylki, stanu, staju sej krónu zaso prawje a pisam dale. Tak su hižo někotre knihi a teksty nastali, a sym horda a wjesoła, zo móža wone nětko tež druhich ludźi hnuć.

Wosebite wokomiki w Lubininym žiwjenju

Wosebite wokomiki a wuznamjenjenja

Myto Załožby za serbski lud

Myto za nowu serbsku dramatiku z naju dźiwadłowej hru "Wurywanki" – zhromadnje z Dušanom

– 1999 – Załožba za serbski lud

Myto Załožby Huberta Burdy

Spěchowanske myto za młodu wuchodoeuropsku lyriku – myto Załožby Huberta Burdy

– 2004 Załožba Huberta Burdy

 

Spěchowanske myto k mytu Ćišinskeho Załožby za serbski lud

Kuratorij myta Ćišinskeho je mi za mój wusahowacy přinošk při wuwiwanju moderneje serbskeje literatury spěchowanske myto spožčił.

– 2017 Spěchowanske myto k mytu Ćišinskeho Załožby za serbski lud

Lubina je dźěćo porodźiła

Sym Branka porodźiła a wotnětka njemóžach jenož za dźěći pisać, ale jemu tež předčitać.

– 2002 – Branko

Kulturna załožba swobodneho stata Sakskeje - stipendij

Kulturna załožba swobodneho stata Sakskeje je mi třiměsačny stipendij za projekt "Swětłownja" (krótka proza) spožčił.

– 2009 Kulturna załožba swobodneho stata Sakskeje

Eigener Verlag mit meinem Sohn Branko

Sym ze swojim synom Brankom swójske nakładnistwo załožiła a smój so na mjezynarodne wiki podałoj.

– 2021 Veles Publishing LMT.

Wobrazy z mojeho swěta

Spožčenje myta Lubinje Hajduk-Veljkovićowej
Lubina a Dušan Hajduk po puću k inspiraciji
Lubina Hajduk-Veljkovićowa knihi
Lubina Hajduk-Veljkovićowa - swětło a sćin
Čitanska jězba Lubiny Hajduk-Veljkovićoweje
Dźěćace knihi Lubiny Hajduk-Veljkovićoweje
Branko a Lubina čitataj zhromadnje knihu
Lubina Hajduk-Veljkovićowa po puću

Kak sym so jako awtorka wuwiła?

Sym so w Budyšinje do kultury serbskeje mjeńšiny w Němskej narodźiła. Łužica je lubozna krajina połna tradicijow w tehdy socialistiskim kraju. Woboje je mje formowało a słuša dźensa hišće ke mni, jako korjenje mojeho žiwjenskeho štoma. Knihi a pisanje su mje wot spočatka sem fascinowali, dawachu mi tróšt, nadźiju, inspiraciju a wotewrichu mój duch. Hižo dlěje hač połojcu swojeho žiwjenja sym nětko w Lipsku – mojej wuzwolenej domiznje. W Lipsku mam telko móžnosćow a kreatiwnu syć přećelow, zahrodkarjow a kolegow – njezabywši šěroke parki. Z tym je Lipsk idealne wuchadźišćo, zo bych z jednej nohu kruće zakótwjena we Łužicy stała a z tamnej prawy a fiktiwny swět wuskušowała. Poboku mam swojeho muža Dušana, z kotrymž na dołhich wuchodźowanjach po lěsu wo stawiznach rěčimoj a nowe ideje zrodźimoj. 

Na spočatku sym basnje pisała. Bórze přidružichu so słuchohry za dźěći. Basnje přeměnichu so na spěwne teksty, hdźež je moja poetiska žiłka swoje městno namakała. Na to sćěhowachu njeličomne serije za dźěćacy časopis „Płomjo”, wjacore knihi w nakładnistwje Domowina, za dźěći kaž tež za dorosćenych, a wulka ličba powědančkow. Prawidłownje słyšiće moje słuchohry a spěwne teksty w Serbskim rozhłosu.

– Lubina Hajduk-Veljkovićowa

Štó su Serbja?

Maja Naglowa, serbska wuměłča

Wódny muž, bajowa postawa

Cyrkej w Róžeńće

Park błudźenkow we Wochozy

Křižerjo, jutrowny nałožk

Serbske sportowe towarstwo

Serbja su narodna mjeńšina w Němskej, su žiwi w Braniborskej (Delnjoserbja) kaž tež w Sakskej (Hornjoserbja). Na prěni pohlad je to na dwurěčnych tafličkach a nadpismach widźeć. Na wosebitych swjatych dnjach zwoblěkaja so woni swoje narodne drasty, a wosebje jutrowny čas je połny tradicijow. Wobě serbskej rěči ličitej k zapadnosłowjanskim rěčam. Hornjoserbšćina – štož tež ja rěču a pisam – je čěšćinje bliska. We Łužicy mamy bohatu towarstwowu kulturu, wjele chórow a krute cyrkwinske abo swójbne tradicije.
W Budyšinje, „hłownym měsće” Hornjoserbow, je jeničke bikulturelne dźiwadło w Němskej. W rěčnym centrumje WITAJ wuwiwaja so tu serbskorěčne wučbne materialije, w nakładnistwje Domowina wuchadźeja prawidłownje serbske knihi, nowiny a časopisy, a Serbski rozhłós wusyła kóžde ranje mnohostronski program. We wjacorych šulach w Hornjej a Delnjej Łužicy pohłubšuja dźěći swoje rěčne znajomosće resp. so w swojej serbskej maćeršćinje wuwučuja. Tole je jenož krótki pohlad, je hišće wjele, štož móžeće wotkryć!

Rjenje, zo sy tu!

 

Pohladaj rady tež do naju podcasta, tam rěčimoj wo dźěćoch a knihach a mamoj prawidłownje zajimawych hosći 🙂

 

Dźěćaca kniha ze zwěrjatami